Neimaština, glad, manjak pažnje i loši uslovi za život, samo su neki od razloga odlaska tolikog broja pasa lutalica iz naše zemlje. Odlazak je ubrzala informacija da Republika Njemačka omogućava utočište mnogim vrstama pasa.

“Nije to više ni stvar različitih rasa, ovdje se jednostavno ne može živjeti. Mi nismo rasisti, ali je zemlja jednostavno postala katastrofalna. Evo ja sam vučjak, moji prijatelji su šnaucer, staford i mješanac, ali svi odlazimo iz istog razloga. Niko nije htio da nas udomi i godinama smo živjeli u azilu. To je katastrofa kakvu do sada niste vidjeli, logori imaju bolji smještaj nego azil. Odlučili smo zajedno otići bez plana da se ikad vratimo”, rekao je vučjak Bobi.

Ništa bolja situacija nije ni s kućnim psima, koji masovno bježe od gazdi kako bi se dokopali Njemačke i pokušali novi život.

“Meni iskreno ništa ne fali što se tiče materijalnog, ali ne mogu više da podnesem pritisak. Gazde su mi stalno nervozne, izvode me preko one stvari, ne pružaju mi pažnju, nema više igre i maženja kao nekad. Jednostavno se više ne osjećam sretno. Informaciju sam čula od uličnih kerova, s kojim sam trčala u obližnjem parku, te su me pitali bi li pobjegla s njima. Nisam se puno omišljala, jednostavno moram nešto novo probati ili ću iskočiti iz svog krzna”, rekla je pudla Lucy.

Psi svih rasa stoje u redovima za transport, te nepovratno odlaze u Njemačku, kako bi započeli neki novi, sretniji i smireniji život.