Još od 1989. godine kada je Ljiljana Nikolovska u Magazinu bila vokal na albumu “Dobro jutro”, široj javnosti nepoznata je sudbina žene sa tog albuma, iz naslova pjesme “Čekala je jedna žena”. Nakon dvadeset i sedam godina blaženog neznanja, ovu tajnu otkrila je u korespondenciji sa fanovima (među kojima je i dobar dio redakcije Šatra) Jelena Rozga.

Tonči Huljić je, na prvi glas koji je dobio od novinara Šatra koji sa njim pripermaju specijalni ekskluzivno-skandalozni osmomartovski intervju, strahovito popizdio.

“Za svih ovih skoro tri decenije tu tajnu, koju je Magazin imao u konfidentalnom ugovoru sa rečenom gospođom, nikom nije palo napamet da oda njen identitet. Ni meni, ni Ljiljani koja je pjesmu otpjevala, ni Danijeli koja je došla ‘90. kad je Ljilja otišla u Ameriku, ni Andrei, ni Mišinoj maloj Ivani, i našla se ona eto da nakon toliko godina ženi produbi traumu. Di joj je sad taj osjećaj transcedentalnosti, sapatništva? Što je tad pričala što i danas ne misli? E, pa stvarno ljudi, ovo je nečuveno”, rekao je Tonči vičući u diktafon našega reportera.

Rozga je, ipak, svoju tajnu prenijela Šatru: Nevoljena žena koja čeka, i zbog čijeg bola nit ptice lete nit rijeke teku – duša jedna uboga reklo bi se, čekala je posljednjeg jugoslavenskog premijera Antu Markovića da u Jugoslaviji dođe na vlast i tu ostane. “Iako je u vrijeme kad smo nastupali u Beogradu, te 2004. godine bilo glasina da je ta žena ustvari čekala Sanadera, njegovo hapšenje je bilo poslije. Zatim se pričalo o prvomu našemu predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu, ali ni to nije sasvim točno. Bez ikakve uzdrške mogu reći da je žena čekala jedino i isključivo Antu Markovića i reformiste da dođu na vlast. Zbog toga je ta pjesma i danas veoma popularna među mnogima starijim, pogotovo kod vas u Bosni. Zbog toga i pjesma ide “hej a noćas napolju bagremi cvjetaju”, što je svojevrsna metafora, da se ne usudim reći nešto mnogo jače u simboličkom izričaju”, rekla je Rozga našemu reporteru.