Jučer su politički lideri najvećih stranaka u BiH potpisali sporazum u kojem manje-više piše: “Morebit bidne, morebit nebidne, ali će se formirati Vijeće ministara BiH”.

Sudeći prema komentarima lidera poslije potpisivanja sporazuma, izgleda da su oni stavili svoje potpise na sporazume, ali da nije bio jedan sporazum u tri različita primjerka, nego tri različita sporazuma.

Naime, Izetbegović je potpisao sporazum u kojem će se “sporije kretati” prema NATO-u u naredne tri godine, mada nigdje nije naglašeno šta bi to u praksi trebalo da znači. Jer, i do sad se kretalo, ali to kretanje je značilo da se kreće malo naprijed, malo nazad. Kako smo shvatili takav pristup će se nastaviti, jer će Dodik da zaustavlja i vraća u svakoj mogućoj prilici, a Izetbegović će to da dopušta i tako će se nastaviti sve kao i do sad, ali će se formirati vlast, trošiti novac i uzimati krediti.

Čović je potpisao sporazum u kojem stoje naznake o formiranju izbornog zakona i novom koraku ka trećem entitetu koji u suštini već postoji. Pored toga, Čović je potpisao sporazum u kojem se navodi poštivanje svih presuda međunarodnih i domaćih sudova, ali i poštivanje osuđenih ratnih zločinaca, jer Čoviću nikad nije bio problem pričati jednu priču Evropi, a drugu na lokalu.

Dodik je potpisao sporazum u kojem nema MAP-a, a po njemu nema ništa ni od ANP-a. Stoga znači da se ništa od saradnje s NATO-om neće desiti i sve na tom planu će se nastaviti opstruirati kao i do sad. Slušat će se instrukcije iz Srbije i Republikom Srpskom će se potkusurivati regionalna politika i jačanje srpske koruptivne desnice, bez obzira kako se ona zvala.

Ono što je zajedničko za sva tri ova sporazuma, jeste da će se i dalje trošiti novac, uzimati krediti, te da će napredak biti nisko na listi prioriteta, a da će “vitalni nacionalni interesi” biti glavne vijesti o kojima ćemo razgovarati.