U posljednjih nekoliko godina jasno je vidljivo povećanje broja studenta koji upisuju privatne univerzitete i fakultete diljem Bosne i Hercegovine, no nije zanemariv ni broj studenata koji su odlučili da se prebace sa državnih fakulteta na privatne fakultete. Razlozi su zaista najrazličitiji, ali samo za vas smo, u razgovoru sa desetak studenata, budućih pravnika, ekonomista i političara, otkrili koji su to najbitniji i najčešći zbog kojih ovi mladi ljudi odlučuju se prebace sa državnog Pravnog fakulteta u Sarajevu na privatni univerzitet.
1. “Ne jebe me ko stigne za moje pare” – Okej, kad si na budžetu fakat fakultet nije skup i ono, čak i kad nisi hiljada godišnje na rate se može izdržati. Ono što se ne može izdržati je da me jebe u mozak ko stigne. To može znati svako ko je na prvoj godini imao priliku slušati predavanja pravomoćno osuđenih profesora koji su se seksali sa studenticama, kao i fašističke komentare profesora sa historijske katedre. Ono čak i kad njih preživiš, dođeš na drugu gdje kod Duveta moraš grah bacati da skontaš da li je dobro raspoložen ili ne da bi mogao polagati po glavu ustava i tako u nedogled. Ovamo platim i izađem na ispit kao gospodin.

2. “Ne mijenjaju mi zakon i pravila studiranja mjesec dana prije kraja školske godine” – Na UNSA mi se dogodilo da su promijenili zakon usred septembarskog roka kojim mi je ukinut uredno prijavljen drugi rok. To ne bi bio problem da ja cijelo ljeto nisam računao na dva roka i sebi rasporedio ispite tako a jedan položim na prvom, a jedan na drugom roku i dan prije drugog roka mi rekoše da ne mogu izaći na ispit. Podigao papire instant.

3. “Mogu sa većim prosjekom upisati magistarski na sarajevskom univerzitetu” – Možda je šupački, ali budući da prosjek odlučuje o tome ko će upasti na budžet kod master studija, ja ću i sa diplomom iz Kiseljaka lakše se upisati na master i onda ga fino završiti i biti magistar prava iz Sarajeva.

4. “Znam kad mi je ispit i koliko traje” – U Kiseljaku znam kad mi počinje ispit, u kojoj je formi i koliko traje. U Sarajevu mi se znalo desiti da dođem u osam ujutru na ispit, a izađem s fakulteta u četiri popodne. Jer je usmeno stavio lik sve ljude ujutro pa kad stigneš stigneš. To jeste ako se uopće pojavi, znalo mi se dešavati da žena uredno dva sata kasni i onda se pojavi demonstrator koji nam kaže da eto profesorica ne može doći. U Kiseljaku toga nema.

5. “Profesori mi odgovaraju na emailove” – Okej i u Sarajevu mi se znalo desiti da profesor odgovori na mail, ali isto tako nikad neću zaboraviti situaciju u kojoj mi je profesorica na mail odgovorila godinu dana kasnije. Ono ja uveliko dala uslov za treću godinu, ona mi odgovara na upit sa prve. Tuga.

6. “Nema SPUSa” – Ne moram da gleam SPUSovske face. As simple as that. Ono brate nemoj mi se pet godina hvaliti vatrometom koji osnovnoškolci mogu organizovati dok ti se profesori seksaju sa studenticama i ti radiš ništa povodom toga.

7. “Moja ocjena ne zavisi od toga kako je profesor raspoložen” – Desilo mi se više puta da je profesor jednostavno nadrkan i da obara ljude redom. Ono ako ne znam slobodno me obori, ali brate nemoj mi nadrkano podignute obrve i podsmijeha.

8. “Štela je poštena i dostupna svima” – Na Pravu u Sarajevu sam gledala kako sinovi i kćeri raznih advokata, sudija i notara ne izlaze na rokove, a uredno polažu ispite dok ja dušu ostavljam na podu dnevne sobe ne bih li zapamtila osobine ugovora u tri ujutro. U Kiseljaku je to pošteno, platiš godinu i kao gospodin istu i završiš.

9. “Ne moram da trpim ove spodobe iz prvog reda koje se pokušavaju uvući u šupak profesorici” – Čill, svi ćemo završiti i to je ok, nema potrebe da me profesori pamte.

10. “Jer ne moram da koristim jebeni ISSS nikad više”