Milan Radovanović (52) iz Zvornika doživio je, kako kaže, jedno od najneočekivanijih iskustava koje bivši vlasnik bankovnog računa u BiH može da doživi – nakon što je zatvorio račun, niko ga iz banke nije zvao da plati troškove održavanja.
“Zatvorio sam račun u jednoj austrijskoj banci prije dvije godine, i do dan danas niko se nije javio da mi kaže kako sam u minusu, i da treba da platim taj minus. Već nekoliko mjeseci sam u potpunom šoku, i ne znam šta da radim. Konsultovao sam se sa suprugom, sa braćom, nećakama, rodbinom – oni znaju oko toga bolje nego ja – i oni su mi rekli da se to dešava zaista rijetkima”, govori nam Milan.
Supruga Mileva (36) tvrdi da je u protekle dvije godine svaki dan vrijeme provodila u kući, doslovce pored telefona, i da u tom periodu nije zaprimila nikakav poziv od banke.
“Bila sam u stanju pripravnosti, čekala sam da nazovu, svaki dan. Nisam micala iz kuće, i ništa. Nazovi ovaj, nazovi onaj, pogriješi ovaj, nazvaće kasnije onaj, vazda neka frtutma. Rodbina, braća, kumovi, prijatelji. Nema ko nas nije zvao, samo banka nije. Ne znam više šta bi im. Evo ovim bi ih putem zamolila da zovu ako su misli zvat, mi ovako više ne možemo”, u dahu govori Milena.
Ovakav slučaj ne pamte ni stariji stanovnici Zvornika. Švajcarski penzioner Vojin Salić (87) tvrdi da je dosad otvorio i zatvorio preko trinaest bankovnih računa – što zbog propadanja banaka, što zbog rata, i da je ovo nezabilježeno u njegovom iskustvu.
“Ako je iko otvarao i zatvarao račune, vala ja sam. Plata, doprinosi, topli obrok, pa za Božić – nakupi se, znate i sami kako je”, pripovijeda Vojin, “ali nikad mi se nije desilo da me poslije zatvaranja računa ne nazovu. Pa makar na kafu, da im fol objasnim što sam zatvorio račun. I ko zapisano, vazda neki minus za vođenje, pa ja vičem, pa se one izvinjavaju, pa ja galamim, pa njima neprijatno, pa se crveni, pa jadi, pa se šef zove, i na kraju se riješi. A da nekog nisu zvali, ja to još u svoj vijek čuo nisam. A opet – novo vrijeme novi običaji, svašta li ćemo još doživjet. Ništa ovo na dobro ne sluti”.