Piše: Prof. dr Risto Prelivoda

U pojedinoj banjalučkoj štampi pojavile su se smiješne lažne tvrdnje da su rumunski protesti uspjeli, jer s druge strane nije bilo Dodika da zapjeva, misleći na nedavnu operaciju krajnika. I ta tvrdnja je djelimično tačna, premda izgleda kao klasična teorija zavjere. Stvarna slika je malo drugačija: predsjednik Dodik trebalo je da u Rumuniji organizuje miting vlasti. Sad sve rečeno poprima malo drugačiji smisao, pa se nameće pitanje: zbog čega bi stvarno Dodik trebalo da bude taj koji će organizovati miting vlasti čak u Rumuniji.

Rumunski protesti su, boreći se protiv izmjena zakona o korupciji, okupili preko 50.000 demonstranata. Na kraju, uspjeli su primorati vladu da se određene izmjene zakona stave ponovno na javnu raspravu, ili odlože. No, zasigurno je nezamjenjiv Dodikov učinak u cijeloj priči. Kada imamo u vidu da većina rumunskih zvaničnika, još od Čaušeskua, ima veoma hladan i skoro naredbodavan način komuniciranja sa građanstvom, tek tada se postavlja pitanje što bi Dodik u toj situaciji mogao napraviti. Naravno, našli su se neki zli jezici da odmah kažu kako ta priča ne pije vode, i da uopšte nije utemeljena na činjeničnom stanju. Pa evo i za njih upravo to što su tražili.

Način na koji će politički lider ili državni zvaničnik razgovarati sa građanima  – pritom svojim pitencijalnim biračima, jedna je od osnovnih stvari koje svi primjećuju. Budući da je mnogo bitnije kako neko nešto kaže, nego šta kaže. Tako se određuje energija – bazična i politička, volja, želja, spremnost, i ono što je možda najvažnije – sreća. Tome u korist ide i činjenica da je Istraživanje političke fondacije “Dr Nikola Koljević” pokazalo da preko 91% ljudi u Republici Srpkoj bude sretno kada je predsjedik Dodik sretan, i da bi preko 86% njih od sreće kad ga vide sretnom i raspjevanog sa njim i zapjevalo. Na rumunskoj političkoj sceni svakako već odavno niko nije ni zapjevao, što dovoljno govori o krizi, pogotovo korupcijskoj. Krizi i društva i države.

U suštini, sasvim je normalno da neko kome se plače ne pjeva, dok će oni bez problema vrlo rado zapjevati. To u konačnici pokazuje i volju, trud, želju i energiju koje su utrošene na političkoj sceni, ali i potpunu nadu i povjerenje u Reformsku agendu RS. Takva pozicija i vizija svjetlije budućnosti, uz toliki uspjeh u komuniciranju sa masama, najvažnije su dvije stvari zbog kojeg su rumunski napori vlasti propali. Jedino što im je sad ostalo je miting čija organizacija još uvijek nije povjerena nikome, pa ostaje nada da će ovaj put angažovati Dodika, i pokušati očuvati ono što će on da popravi.