Silne neuslišene molbe građana i svakodnevno pozivanje više zakonodavne instance da pozitivno utiče na sudbine građana učinilo je da jedan narodni poslanik pomisli da je skupština u našem narodu zauzela mjesto crkve. Nesuglasica i neusađenost volje građana i moći politčara l navele su mlađahnog narodnog poslanika da, u skladu sa prethodnom spoznajom, na sjednice skupštine odlazi često i proizvoljno kao i u crkvu.

“Nakon silnih molbi i strahovitog vapaja naroda nisam znao kako drugačije da se ponesem. Ljudi izgleda ne shvataju šta narodni poslanici treba da rade, šta je njihov posao, i kako bi trebalo da predstavljaju one koji su ih izabrali. Zbog toga se nama obraća kao da smo mi Crkva, pa sam i ja odlučio da vratim jednakom vjerom. Ići u crkvu i pokazivati sabornost u liturgijskoj zajednici je proizvoljno, i može da ga osjeti ili ne osjeti svako kršten. Tako sam i ja počeo da shvatam da i narodni poslanik može, ali i ne mora, da osjeti potrebu da prisustvuje na sjednici. Na kraju krajeva, gdje je tu garantovanje moje slobode – volje i kretanja. Kako da se krećem kad mi zakažu sjednicu na kojoj moram prisustvovati i bezvoljno, i to za onako mizernu platu. Dajte narode urazumite se više, ostavite se Biblije, uhvatite se Ustava i gledajte kako sami da rješavate svoju sudbinu. Nemojte nas tjerati da nalazimo kojekava rješenja i da ih kojekude implementiramo. Svako je tvorac svoje sreće. Zbogom”, navodi narodni poslanik u pismu.

Dužni da čuvamo integritet i zaštitimo lične podatke poslanika (čl. 17 Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH), odaćemo samo da je član Sveliberalnog srpsko-hrvatskog konstitutivnog kluba poslanika.