Pauzu između sezone gripa i sezone alergija na polen, medicinski radnici i mnogi drugi gastarbeiteri sa Balkana iskoristiće za povratak u postojbinu i time i ove godine najaviti skori dolazak proljeća. Svoj boravak na brdovitom poluostrvu okončaće, kao i uvijek, nakon isteka tromjesečnog roka za sticanje prava na drugu tur-vizu.

Iako neće svi emigranti iz Bosne, Srbije i drugih balkanskih feuda dobiti priliku da obiđu “svoje” i pohvale se novostečenim bogatstvima – njemački sistem, jak kakav jeste, uredio je stvr tako da u periodu od februara do maja zadrži minimalan broj stranih radnika potrebnih za normalno funkcionisanje svog društva. Tehnološki višak će i ove godine svoj zarađeni odmor moći iskoristiti na bacanje smeća po malogradskim bosanskim ulicama, bez straha od drakonskih kazni na kakve su navikli “gore, kod nas”.

Smanjenje svoje imigrantske populacije u ovom dobu godine praktikuju i skandinavske zemlje, koje balkanske radnike većinom zapošljavaju u agrarnom sektoru. Kako pokazuju istraživanja tvrtke Immigrant Workforce International (IWI), kupus slabo uspijeva u Švedskoj u martu, pa nema ni potrebe za Draganima i Huseinima u Malmou, u ovo doba godine.

Milan Vozić, tješitelj udovica-pripravnik u Bad Wannseeu, jedan je od mnogih koji su se vratili za odmor ove sezone. Vozić je još 2010. “prije onog pičvajza u Siriji” uspio odraditi dvije ture kao azilant, a zadnje dvije godine u Njemačku odlazi na “fazon tur-vize – tri mjeseca tamo, tri ‘vamo”. Za Šatro je rekao: “Ovo je već dio i naše a i vaše kulture. Ne bih se mjesnjao iskreno, jednom kada uzmeš bijelu C-klasu, drugačiji život je teško i zamisliti”.

“Lijepo je doći kući, ovako malo na odmor. Popiješ pivo sa rajom, pa onda nazad na bauštel do jeseni.” rekao je Mitar Kmet, pomoćni bagerist u okolini Kelna i Vozićev drug iz škole, i dodao da se ove godine nada i stalnoj dozvoli za boravak. Kako navodi, onda bi sam mogao sebi regulisati dolaske, te žaluzine na svojoj trospratnoj praznoj kući dizati samo u sezoni praznika.