Često pitanje koje dolazi od strane vjernika, pogotovo osviještenih nakon 1992. godine jeste koji je to posljednji dan prije Ramazana kada se smije konzumirati alkohol, a kada je vrijeme da se sa tom praksom nakratko prestane i bude vjernik i postač kako bi se post primio.
Ovo je jedno od onih pitanja koje često dovodi do rasprava i svađa čak i unutar porodice jer pojedini vjernici smatraju da je uredu piti do 40 dana prije Ramazana jer je alkoholu potrebno toliko vremena da ispari iz organizma, pojedinci smatraju da je nužno da se prestane piti dan prije Ramazan (a da je ponekad okej omrsiti se rakijom) dok dio vjernika (većinom ovi koji su bili vjernici i prije 1992. godine) smatraju da je haram konzumirati alkohol uopšte.
Šta tačno Ramazan predstavlja vjernicima i da li i kad konzumiraju alkohol pitali smo nekolicinu i dobili različite odgovore.
Amili Ramazan predstavlja mogućnost da se posveti vjeri i Allahu, te da u miru dosta čita, oprosti onima koji su je povrijedili i pronađe vlastiti mir, brine o čistoći misli i tijela, te sa prijateljima i porodicom uživa u iftarima. Tokom Ramazana stavljen je naglasak na duhovnu higijenu- izbjegavanje ružnih misli, riječi i djela. Dakle, ramazanski post nije samo odricanje od jela i pića već pokušaj oplemenjivanja ljudskih karaktera i osobnosti dodatnom strpljivošću, mirotvorstvom i suosjećajnošću. Amila kaže da ne treba piti alkohol uopće jer to predstavlja haram u Islamu, ali također kaže da nikome ništa ne želi nametati i da svako odgovara pred Allahom i sobom.
Haris nam je o Ramazanu rekao sljedeće: “Normala da ne pijem za Ramazan, pa džeš to, al ono odem naveče na šišu kad se omrsim. Inače ne pijem sad da se olešim, al popijem tu i tamo, jebiga znaš kako je, izađem s rajom pa piva pa tekila i to. Al nikad za Ramazan, ja sam vjernik. Prvu noć Bajrama, zna se, ide se na šišu, a drugu već odem na neki koncert i to. Tad budu najbolji, al tad ide strogo kisela, da me ne vidi babo.”
Islamska Zajednica u BiH naglašava da je alkohol haram (zabranjen / nedozvoljen). Jedan od osnovnih ciljeva šerijatskih propisa jeste formiranje zdravog društva i fizički i mentalno zdravih i trezvenih pojedinaca, sposobnih da odgovore zadaći namjesništva (hilafeta) na Zemlji. Ovaj cilj se jasno prepoznaje i u definiciji osnovnih dobara zaštićenih šerijatskim normama, a to su: vjera, život, razum, čast i potomstvo, te imovina.
Budući da konzumiranje alkohola manje ili više ugrožava sve spomenute temeljne ljudske vrijednosti i dobra, a posebno razum, sasvim je logično da je islam u svojim osnovnim izvorima, Kur’anu i sunnetu, kategorički osudio i zabranio konzumiranje alkoholnih pića, naloživši muslimanima ne samo da ih ne konzumiraju već i da se ne prikučuju ovoj velikoj pošasti i “majci nevaljalština”, kako je alkoholna pića okarakterizirao sunnet.