Kabinet za nabavku neperspektivnih radnika prvi Evropskoj Komisiji objavio je nakon zadnjeg sastanka statistiku prema kojoj su bosanski radnici posebno popularni kod poslodavaca zbog svoje nesposobnosti da se organizuju.
Kako smatra naša društvena analitičarka Zorka Spoljić, ovaj trend ne iznenađuje jer “da se Bosanci mogu organizovati ikako, uradili bi to i u Bosni”. Riječima Spoljićeve: “Stavite se u položaj nekog Švabe poslodavca. Možeš zaposliti tri albanca, četiri mjeseca kasnije oni ti već valjaju kradene satove iz lagera. Umjesto toga uzmi osam Bosanaca/ki – maksimum njihove samoorganizacije je neki roštilj pred lokalom. Kriminalno ili radničko organizovanje sa Bosancima ne dolazi u obzir, jer dokazano ti ljudi ne mogu da stvore sistem ni sebi da pomognu ni drugima da štete. Pa to neće jedno drugom priznat kolika mu je plata, kamo li nešto više.”
Statistika je jasna – u svom njemačkom govornom području nije registrovano niti jedno radničko udruženje (Sindikat, op. a.) bosanskih radnika. Što se tiče kriminalnih aktivnosti žitelja tamnog vilajeta, većina ih je aktivna ili kao samostalni sitni šaneri ili u većim organizacijama vođenim porodicama porijeklom iz drugih država.
“Kakve posljedice po bosansku dijasporu ovo može imati nije sasvim jasno” rekla je Spoljić, i nastavila: “Ali smatram da to nije ni bitno. Bošnjo će obrnuti svojih par milja eura, poslati nešto kući, nešto spičkati na pokretnine gore. Glavno da se ima više od komšije, ali da se u njegovu avliju ne može zaviriti. Oni Bosanci gore, pa to su ti veće Švabe od Švaba.”
Da se Bosanci ipak mogu nekako organizovati ipak pokazuju dva značajna faktora – prevozničke kompanije koje saobraćaju na potezima između većih evropskih gradova i svakog zaseoka u BiH, te veliki broj kulturno-umjetničkih društava, koja se svim silama trude da održe balkanske tradicije plesa, igre, pjesme, kuhinje i zveckanja kopljima.