Eksplozija rafinerije u Bosanskom brodu uzburkala je javnost u ovom dijelu zemlje, nakon što se odjek čuo na kilometre. Forenzičari su detaljno provjerili teren, a u ladici jednog od stolova iz ureda su našli oporuku rafinerije, koja je vjerovatno napisana prije samog čina. Tekst oporuke prenosimo u cjelosti.

“Ja, rafinerija iz Bosanskog broda, pri čistoj svijesti i zdravoj pameti, izjavljujem da lično želim sebe lišiti života. Ja ovo više ne mogu da trpim, čekala sam rezultate izbora i ne može pod kožu više. Em što radim samo sa 45% kapaciteta, em me tlače i ne održavaju. Dijelovi u meni su stari i korodirali, niko me ne renovira niti ulaže u mene. Em se natežu kome da me prodaju a svako malo crtaju nekakve zastave po meni. Ja ovo više ne mogu da trpim, ne želim da više budem žrtva ovog društva i ove bolesne politike i odnosa prema domaćoj industriji. Neka je na sramotu one zbog kojih sebi oduzimam život. Hranila sam stotine porodica ali više ne mogu da trpim taj teret. Oprostite radnici ali ja moram da idem. Mnogi su digli ruku na sebe zbog teške situacije u kojoj živimo i ne vidim razlog zašto i ja ne bi. Neki dan čitam na Šatro.info ispovijest okuke kod Medicinskog fakulteta u Sarajevu, i ona je u haosu. Više nije stvar kojoj naciji služimo i u kojem smo dijelu zemlje, problem je što su sva javna dobra ugrožena i obespravljena. Draga okuko, digni se i ti u nebo kako znaš i umiješ, ne dopusti da te tlače i dalje. Ovo je moja posljednja poruka vama i želim da me ozbiljno shvatite”, stoji u oporuci koju su forenzičari pronašli.

I zaista, vapaj rafinerije se čuo na daleko, ali ostaje pitanje da li će narod i vlasti imati sluha iako je bila poprilično glasna. Zapitajmo se do kada će naša infrastruktura dizati ruku na sebe i ko će na kraju ostati da služi narodima ove zemlje i pravi im lagodniji život.