Globalizacija nas je sve zahvatila i samim tim donijela mnogo paradoksa u društvo i svakodnevni život. Sa porastom svijesti o razlikama, u ovom vremenu različitih identiteta, teškoje ostati dosljedan svojim vrijednostima a da se ne osjećaš kao… neću napisati šta. Evo, baš jučer sam se uhvatila, kuhajući ručak, kako razmišljam šta je zapravo ljubav ako na nas svakodnevno utječe toliko vanjskih faktora.
Ma ko više vjeruje u ljubav? U današnjem, kapitalističkom poretku, nije dovoljno voljeti nekoga. Ljubav vam, drage moje, sad uključuje ne samo da vi kupite pile, skuhate ručak, pa počastite i pudingom, već da sve to i platite! Nema više tajnog odmaranja u kući pola sata prije nego se mužić vrati sa posla, nema više slatkih priča sa drugaricama i komšinicama u toplini doma. Sada je sve ubrzano, radimo, trčimo, letamo gore-dole, a još se treba i zabaviti i paziti na sebe. Eto, žene moje drage, ljubav vam je danas ništa više nego potrošna roba.
A mi kao žene nosimo ljubav. I šta ćemo sad, moramo se spremiti da nam se istroši. Pa je valja opet napuniti. A kako je napuniti za novo trošenje? Nećemo sigurno na benzinskoj.
Nego lijepo, drage žene, krpu u ruke, štikle na noge, i svaki dan, uz onu prvu jutarnju kafu, pomislite kako vam je Bog, univerzum, u šta god vjerujete, dao snage da iznesete i porodicu i sebe na svojim plećima. Žena je ta koja nosi vrijednosti društva, žena je plodna njiva države i kao takva, mora da razumije svoju poziciju kako bi je mogla u potpunosti ostvariti. To se ne uči iz knjiga, to je iskustvo i znanje koje počinjemo nesvjesno upijati još od prvih znakova našeg djevojaštva.
Evo sada nešto osobno. Iako sam udata godinu dana, ja se osjećam kao muško. Nije to auto-šovinizam, kako bi ga nazvale neke pripadnice naše vrste koje se izjašnjavaju kao feministkinje, to je čisto zato što žensko nije stvoreno samo da upotpuni muško, nego je stvoreno da ga podupire i podržava, i cijelu strukturu koja njemu omogućava da napreduje.
Kad je muško zadovoljno, sve dobro funkcioniše, a da bi bilo zadovoljno, treba vas. Pa kakav bi to svijet bio kad bi poremetili ove vrijednosti?
Meliha Prc-Kos je naša stalna kolumnistica koja kaže da je s ponosom internalizirala seksizam. Misli da je baš to čini pravom feministkinjom, drugačijom od svega što se danas promoviše. Za sebe kaže da voli i Bosance i Hercegovce, i da nema ništa protiv pedera, dok su u svoja četiri zida. Moderna je, udata, nema djece i bavi se tipičnim ženskim pitanjima: ljubav, veze, moda i moral.