Herojstva Bakira Izetbegovića za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, otkrivaju se iz dana u dan. Ovaj skromni Bošnjak, decenijama nije želio otkrivati detalje rata, ali kada je satjeran pred zid, sve je priznao javnosti.

“Često me prozivaju za trezor, da sam se sakrivao i nisam vidio prve linije, ali to je daleko od istine. Ja sam jedan dobar dio rata bio u diverzantima, u kojima sa čak dva puta i poginuo. To nisam htio ranije da govorim jer sam skroman, i ne želim da na osnovu toga da kupujem jeftine političke poene kao mnogi, ali ne da sam bio samo prvoborac, već sam i dva puta bio šehid tokom rata. Hvala Bogu sada sam ponovo uredu”, rekao je Izetbegović.

Izetbegović je otkrio da je prvi put poginuo prilikom oslobađanja brda Žuč, a drugi put krajem rata kada je bila operacija za oslobađanje Vlašića 1995. godine.

“Prvi put sam poginuo u jesen 1992. godine, kada smo oslobađali brdo Žuč. Bio sam član diverzantskog odreda koji je uletio iza neprijateljskih linija, pomeo redove agresoru, nakon čega su naše trupe probile obruč na tom dijelu. Nakon moje prve smrti, rahmetli Alija me sklonio činjenica u trezor na kratko vrijeme, kako se ne bi ponovo izlagao opasnosti. Ali moje junačko srce nije moglo da gleda kako drugi ratuju a ja sjedim. Tako sam se prijavio ponovo u diverzante kada se oslobađao Vlašić. Jurišao sam prvi, u jednoj ruci sam imao zolju a u drugoj pam. Prilikom juriša, sam sam uništio tri tenka zoljom a pobio oko pedesetak neprijatelja pamom. Nakon toga sam opet poginuo, a među žive sam se vratio malo prije potpisivanja Dejtona”, dodao je Izetbegović.

Ovaj Zlatni ljiljan, prvoborac, komandant, moralista i dvostruku šehid, zasigurno da će ostati upamćen u historiji Bosne, kao jedan od njenih najhrabrijih sinova svih vremena.