Predsjednik Stranke demokratske akcije i glavni lider u Bošnjaka, već od izlaska iz trezora davne 1995. godine, je danas obilježio 6. april, dan kada je počela opsada grada 1992.

Kako navode poznavaoci prilika, lider najveće stranke u BiH je ovo učinio kako bi se podsjetio na najteže vrijeme svog života, kada je kao mlad i sposoban momak morao da sjedi zatvoren, bez da je mogao djelovati u privatno, ali i javnom političkom životu.

“Otišao sam tamo kako bih se simbolično prisjetio ratnog perioda u kojem sam proveo najteže dane svoje mladosti. Ne znate vi kakva je muka u trezoru bila. Tada nije bilo kao danas, televizije s mnogo kanala, interneta. Nije bilo Instagrama, Facebooka. Nije bilo online naručivanja hrane. Mi smo morali imati kuhara i poslugu i frižider onaj veliki da bismo sačuvali hranu koju smo imali. Uostalom, nikad se nije znalo kad će dobavljači biti u mogućnosti da donesu još, pa smo najčešće morali imati zalihe svega za makar pola godine unaprijed. Otac je insistirao da se mora sve pojesti i da se ništa ne smije bacati. Ja sam znao jesti baklave i hurmašice stare po tri dana, a nekad je znalo od večere ostati i glavno jelo, pa sam morao to jesti sutradan. No, ne ljutim se i nije mi žao. Znam da me je to ojačalo i napravilo ovakvim čovjekom kakav sam danas”, kazao je gospodin Izetbegović.

Iako je već od početka izbijanja pandemije koronavirusa u trezoru, za ovu priliku je izašao na pet minuta i ponovo ušao, gdje planira ostati do decembra 2020. godine za svaki slučaj.