Postoje ozbiljni životni poslovi kao što je bankar, računovođa, obućar, pekar i mesar, ministar i zastupnik u nekom od 290 parlamenata ili skupština, radnici/e na šalteru u općini, ali naravno postoje i oni poslovi koji nisu ozbiljni, za koje ne treba ništa osim “pet minuta”. U ovoj listi vam donosimo 10 poslova koji ne zahtijevaju ništa osim baš tih “pet minuta”. Također, bitno za naglasiti je da svi ljudi koji rade dole navedene poslove, ne jedu, ne oblače se, ne transportuju se i ne plaćaju račune.

1. Fotograf – to je ustvari posao koji ne postoji. To su izmislili ovi ljudi što vole ove velike kamere i za njega ne treba da se plaća, jer “on/a svakako ima aparat i šta je mu/joj je sad to da opuca dva, tri puta, pa da svi imate fne slike za profilne”. Ipak, kako smo čuli iz pouzdanih izvora, aparati, ali i objektivi, stativi, tripodi, monopodi, torbe, sve to ima tamo u Binježevu na jednoj gomili, samo odete i uzmete. Da ne govorimo da nikakvo znanje nije potrebno. Okreneš na ono zeleno što piše ‘auto’ i udri brate.

2. Novinar/bilo kakav insan koji se bavi pisanjem nečega – je ustvari sve što bilo ko može da napravi, ali eto ili nema vremena ili mu/joj se “ne da”. Šta je to napisati tekst od 1000 riječi, ništa. Pogotovo ako je neko preseravanje, tipa kolumna, mišljenje, argumentovanje, pozivanje na neke informacije i historijske događaje. Pet minuta. Šaša realno. Nije sad da je taj neko pročitao hiljade tekstova, pogledao hiljade dokumentaraca, dnevnika i političkih emisija i da u svakom momentu mora da zna šta se dešava, a pri tom i da poznaje zakone i pravo, zdravstvo, ima pristojnu matematiku, poznaje ekonomiju i njena makar osnovna pravila i još ima neki stil.

3. Dizajner/ica – bilo čega i bilo kojeg profesionalnog usmjerenja. “Kako misliš logo je 200 marka. Pa šta radiš? Sjedneš i povučeš tri crte i staviš ime firme, malo obojiš. A šta dokument od 100 strana 300 maraka. Ma daaaaj. Vi niste normalni. Baš ste napičeni umjetnici koji misle da sve treba da im se plaća masno, jer ste umišljeni da nešto jako bitno radite za svijet. Nije sad da ste učili nešto godinama o bojama, oblicima, simbolima niti da morate imati neki kompjuter sa strašnom grafikom od nekoliko hiljada maraka. To moj mali na telefonu napravi.”

4. Muzičar – šta god svirali i u kojem god kapacitetu i kvalitetu. Njima je pet minuta da malo uzmu i da nam odsviraju jedno tri, četiri sata, naravno besplatno. Ako imate restoran, pub ili kafanu, treba zvati muzičare da “promovišu svoj rad”, a vi ćete im za to “dati prostor”, pa da ljudi čuju za njih i onda ih i oni zovu da negdje isto tako sviraju i “promovišu svoj rad”. Instrumente, kao i svu popratnu opremu treba da nose oni, jer šta je to, bezveze, jedan, dva zvučnika, instrument, kablovi i toliko.

5. Bilo koja vrsta posla koja uključuje humor – glumci, stand up komičari, satiričari, karikaturisti. Sve su to profesije koje su nebitne i za njih ne treba nikakva vještina, pa za njih obično dobijete neko pitanje tako “mog’o/la si ti ono svoje malo da se raja malo zabavi”, “haj ti onu koju šalu svoju”, “de nam ba malo onoga” i tome slično. Inače, isto tako, za ovakve oblike “poslova” (stavljamo ih pod navodnike, jer se jelte ne mogu nazvati baš pravim poslovima), ne treba nikakva priprema, ništa da se radi i sve to tako pada s neba.

6. Menadžer društvenih mreža/digitalni marketing – malo novija i kao i sve druge, naravno izmišljena i nepostojeća profesija. Iako Nike, Coca-Cola, Adidas, Apple i sve druge kompanije već imaju timove ljudi zaposlenih na ovim poslovima, ozbiljni ugostiteljski objekti utrostručuju prodaju tako što kvalitetno rade ovaj posao, i dalje se to ne pika. A-ah. “Čuj postavlja na Facebook, uplati promociju i kaže on nešto radi. Ma daj molim te, idi postavi pločice u halu pa’š vid’t šta je pos’o sine, a ne ovo nešto po kompjuterima. Eno u mene mali od sestre RAZVALJUJE te kompjutere i telefone, ima i Instagram i Facebook, sve zna postavit’ i na Hayatovce je iš’o. Može mi on radit to. Čuj tebi da platim”.