Doktor Edin Rentgen je već etablirani stručnjak u području radiologije. Za njega ne bi bilo ništa čudno i ne bi bila novinarska priča, da u nedavnom intervjuu za naš magazin nije progovorio o dugogodišnjoj traumi koju vuče još iz studentskih dana.
Njegova ispovijest počinje još od prvih studentskih dana i prvih bilješki kada je došao na pripreme za prijemni ispit za Medicinski fakultet u Sarajevu.
“Vidio sam kako pišu druge kolege, ali sam mislio da je to baza slučaja i da nije neko uvriježeno pravilo. Bio sam mlad i naivan. Nisam znao mnogo. Nosio sam jednu debelu bilježnicu za sve potrebno. Međutim, kako je vrijeme odmicalo sve više sam shvatao da sam ja izrod iz svoje struke i tada sam počeo da imam ozbiljne probleme”, govori nam Edin tihim tonom.
Dok puši jednu na drugu cigaretu, nastavlja svoju tešku priču.
“Isprva sam uspijevao da sakrivam, ali iako oni nisu primjećivali, ja jesam i stvaralo mi je stres. Uskoro sam počeo da pijem antidepresive. Te tablete su me učinile nemarnim i sve više sam počeo da ostavljam bilježnicu okolo, da zaboravljam da treba da sjednem sam i tako dalje”, nastavlja Rentgen još tiše i zatajenije.
Ono još što nam je rekao su njegovi pokušaji da nekako iskrivi rukopis: “Nije bilo metode koju nisam probao, ali ništa nije pomagalo. Jednostavno, moj rukopis je i dalje bio lijep. Iako je situacija danas malo bolja, ja se još uvijek trudim da ga iskrivim. Vi ne možete da shvatite nivo i količinu osude koju vam koleg upućuju kad vide kako pišete. Prošao sam pakao.”
Međutim, priča je dobila i srećno ozračje na kraju, jer je Edin našao ljude sa istim problemom kao i on, a kako su se povezali, on kaže: “Internet me je spasio. Mislio sam da sam jedini doktor na svijetu s lijepim rukopisom i čak sam pomišljao na najgore. Međutim, našao sam na jednom forumu da ima zajednica doktora koji imaju isti problem. Tamo smo se povezali i svaki dan dijelimo iskustva. Uskoro čak i razmišljamo da se sastanemo negdje u Evropi.”
Na kraju razgovora Rentgen zaključuje: “Malo mi je lakše iako se i dan danas borim sa tim. Mnogo je još bitaka ispred mene, ali nadam se da ću uspjeti.”