Shvatanje pojma volonterizma već dugi niz godina predstavlja jedan od najvećih problema i izvora sukoba između nevladinog i privatnog sektora. Naime, pripadnici nevladinog sektora su do nedavno bili u zabludi i volontiranje definisali kao odnos u kom volonter radi za dobrobit cijelog društva bez finansijske naknade ali i bez sopstvenih troškova gdje je osnovni cilj da se napravi društvena promjena, a da sam volonter stekne znanje i dodatne vještine koje će mu biti korisne u budućnosti na tržištu rada.

S druge strane privatni sektor i jedan dio nevladinog sektora su pojam volontiranja definisali kao radni odnos bez ugovora o radu u kom volonter ima zadatak da radi osam sati sedmično, pet ili šest dana u sedmici, bez naknade poslove iz opisa nečijeg radnog mjesta. Jedino što volontiranje razlikuje od pravog zaposlenja je nepostojanje Ugovora o radu i beneficija koje iz istog radnika sljeduju, te nedostatak plate. Zadaci su za ovakve volontere isti kao i da su zaposleni, šef nije omladinski radnik i ne mora da brine o njihovim osjećanjima, te mu nije cilj da volonter nešto nauči a svaka greška se plaća dernjavom i dodatnim zadacima.

Kako bi se napokon smirile strasti i jednom za svagda donijela odluka o pravoj definiciji volonterizma, predstavnici obje strane su održali ekskluzivni sastanak na Jahorini. Na sastanku su vrhovi obje strane (za privatni sektor novokomponovani vlasnici bh. preduzeća, a za NVOe predstavnici mladih stariji od 35 godina, sa više od 15 godina iskustva u pranju međunarodnog novca) došli do zajedničkog stava o tome šta je to volontiranje i za koga je namijenjeno. Prihvaćena je prvobitna definicija privatnog sektora i dijela nevladinog, te je ovakva definicija za sobom nosila potrebu da se naziv volonterizam preinači u naziv robovlasništvo.

Nije poznato na koji način su privatnici uspjeli da uvjere predstavnike NVO sektora da se povinuju ovoj odluci ali kako Šatro saznaje, spomenuti NVOi planiraju realizaciju nekolicine projekata pod pokroviteljstvom odabranih kompanija.