Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pozvao je na jučerašnjoj konferenciji za medije u Palati Republike Vukotu Govedaricu, predsjednika SDS-a, da učestvuje u zvaničnom programu Dana Republike Srpske.
Prema riječima predsjednika Dodika, Govedarica bi mogao nastupati u zvaničnom guslarskom dijelu, i odguslati neku od epskih pjesama iz postreferendumskog ciklusa.
„U dogovoru sa organizacionim odborom Akademije povodom Dana Republike pozivam gospodina Govedaricu da učestvuje u programu proslave 9. januara, i time pokaže da je srpski narod jedinstven po pitanju Dana Republike, kao i svi građani RS bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost“, rekao je Predsjednik Dodik
Narodni guslar
Vukota Govedarica nije se još oglasio po ovom pitanju, a predsjednik Dodik rekao je da će odgovor čekati do kraja naredne sedmice, budući da pripreme za Akademiju uveliko traju. Međutim, o ovom pitanju među društveno-političkim analitičarima RS otvorila se polemika o prirodi i motivima Dodikovog poziva Govedarici.
Naš politički analitičar Risto Prelivoda ovaj prijedlog ocjenjuje kao pozitivan iskorak predsjednika Republike i njegovu trajnu riješenost da u pitanjima vitalnih nacionalnih interesa ujedini vladajuću ljevicu i opozicionu desnicu.
„Vjerujem da će jubilarni 25. Dan Republike biti proslavljen u ozračju novih odnosa i ujedinjenosti vlasti i opozicije u pitanjima vitalnog interesa Srba u BiH i svih građana Republike Srpske. Ovaj korak mogao bi biti odlučujući za dalji razvojni put RS“
S druge strane, društvena analitičarka Zorka Spojlić, ovaj poziv posmatra kao način da se upotpuni program Akademije, s obzirom da se sve manje društveno svjesnih umjetnika odaziva na učešće, uprkos dobrim honorarima.
„Vjerujem da je Dodik pozvao Govedaricu da gusla na Akademiji povodom Dana Republike samo zato što su mu lokalni umjetnici odbili poslušnost, i više ne žele biti dio nikakvih akcija koje on organizuje. Svakako, tu je i praznina u programu nastala usljed odluke da se više ne proslavlja Krsna slava Republike, a gusle zbog metrike pjesama i jesu način da se upotpuni vremenska praznina, ali i ona duhovna, nemjerljiva“, ocjenjuje Spojlić