Srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ili kako to Ustav kaže “član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske”, gospodin Mladen Ivanić, nakon haaškog odgovora izjavio je da je cijela stvar oko revizije, tužbe, presude, rata, genocida, od starta nakrivo nasađena. Stoga, Ivanić jedino rješenje vidi u dogovoru da se sve organizuje opet, ali da se ovaj put ide po redu i po pravilima.

“Dogovora oko proteklog rata u Bosni i Hercegovini nema, i to je vjerujem nakon dvadeset i tri godine svima jasno. Svi imaju svoju istinu, imaju svoju istoriju, i to se ne može ispravit. Kako kaže stara multinacionalna i multireligijska poslovica iz Republike Srpske  – “drvo krivo nasađeno nikad niko ne ispravi”. Zato je jedina mogućnost koju sada imamo da dogovorimo običaje ratovanja, da dogovorimo ko će koga, gdje, kako i kad, da to sve zapišemo i arhiviramo, i da se onda kasnije možemo sudski gonit k’o ljudi i živjet u slozi. Da ne čekamo po deset godina pa dogovoaramo ko će se s kim i kako tužiti, revidirati tužbe i presude. Ne možemo neplanski”, kaže Ivanić.

Predsjedavajući Ivanić tvrdi i da je najbitnije imati dobru strategiju i držati je se, budući da dosad nijedan loše organizovan rat nije uspio niti je dao rezultate. “To kad se desi slučajno, neosmišljeno, neplanski i tek tako, to je i veliki problem i velika sramota. Niti se može utvrditi ko je šta uradio, ko je za šta odgovoran, ko je trebalo da čuva a ko da napada. Takva vam je i današnja Bosna i Hercegovina – nedgovorena, neplanska, nejednaka, raštrkana. Ako neko vidi drugačije rješenje, nek javi”, predlaže Ivanić.

Kada se govorilo o organizaciji, Ivanić je založio i svoje lično iskustvo i svoj autoritet, rekavši da je dobra organizacija mnogo više od 90% posla. “Dobro organizovan čovjek može sve, pa tako sve može i dobro organizovano društvo. Valjda bi narod trebalo da se ugleda na svog predstavnika, evo recimo mene, koji nikad nisam izazvao nijednu krizu i nijedan problem, a pored toga sam predsjednik jedne države, patriota u drugoj, postrojavam pukove, predajem na fakultetu, idem u Beograd na konsultacije, uz to sve predajem na fakultetu. Ko mi kaže da organizacija nije važna ja mu se, da se tako simplificirano i apstrahovano izrazim – poserem u to znanje”, blago zaključuje Ivanić.