Iako naša vlast misli da može kako hoće u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, i da to neće ostaviti nikakve posljedice, praksa pokazuje drugačije. Ogroman broj Arapa je napustio glavni grad zbog nestašice vode.

“Mi smo doselili ovdje prije nekoliko godina jer smo o Bosni čuli toliko toga lijepog, da je to zemlja prekrasne prirode i nebrojenih izvora vode. Za narod koji dolazi iz pustinje, mi itekako cijenimo prirodna bogatstva i zbog toga smo preselili ovdje. Međutim u posljednjih pola godine toliko često nestaje vode širom grada da smo odlučili da iz očaja se vratimo kući. Redovnije imamo vodu u pustinji nego ovdje u gradu okovanom zelenilom i izvorima vode”, navodi Ahmed, jedan od mnogobrojnih Arapa koji su odlučili napustiti našu zemlju trajno.

Ovaj problem nije novost, ali domaće stanovništvo je toliko uljuljkano i letargično, da je očigledno potrebno da nam neko sa strane mora pokazati dokle treba da bude prag tolerancije, prije nego što reagujemo.

“Ja stvarno ne razumijem domaće stanovništvo, koje je važilo za odvažan narod koji je izborio svoj opstanak u najtežim okolnostima, da su sada ovako ponizni pred vladajućim strukturama i što šute i trpe. Mi Arapi smo u nekoliko navrata razgovarali sa lokalcima da se organizuju protesti zbog nestašice vode, a oni samo odmahnu rukom i odu na kafu. Zaista ne razumijem gdje se u ovom narodu izgubila žar za pravdom, borbom i dostojanstvom”, dodao je Ahmed.

Nekoliko stotina Arapa je jutros prebukiralo sve letove prema Bliskom istoku, sa željom da se vrate u svoje pustinjske predjele, jer ovdje očigledno ljudi ne umiju iskoristiti svoj potencijal.