Ekskluzivno smo došli u posjed pjesme Slobodana Praljka, iz njegovog dnevnik “Noći nad Mostarom”, u kojem ovaj pjesnik izražava duboke emocije vezane za svoj angažman u periodu 1992-1995.
Otvori okno zelenog topa
Noćas opet igram se sa njim
Ti si ta glavna meta
A ja, ja te niiiišanim
I neka bude što biti mora
Al bez suza i velikih presuda
Predugo gledah u sudce
Kao da to ne znam ni sam
A još bi’ s Bijelih brjegova topove punio
I kao nekada te pogodio
I ovom desnicom tebe zasuo
Al je za to prekasno
Nemam ja ovih 18 godina
Ni još pet dok mi je sudila
Nemam ja milion ratova
Pa zar nije dovoljan ovaj jedan
Tako bijedan